<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

nedjelja, 21.09.2008.

deveto poglavlje-razmisljanje, karaoke i volvo

dok je onako pomalo smotano lezala na rucniku ana-marija je opet razmisljala o deckima. kad god joj je bilo dosadno njezina se glava ispunila deckima....a ocito joj se cesto bilo dosadno....dok su se njezini prijatelji i prijateljice kupali i uzivali ona se potpuno sama suncala. pocela je razmisljat o tome kako je povrsna i plitka. misli da je sretna samo zato sto ima hpre para, samo razmislja o tome kako gleda i procijenjuje ljude po izgledu. bila je jako nezadovoljna sobom. dok je tako lezala i przila se na suncu matej ju je prekinuo u mislima, slucajno je prolio vodu na nju. ana-marija je glasno vrisnula i poskocila u zrak. mateju je bilo smijesno al ona je bila bijesna. "ljudi, ajmo pakiranje. idemo natrag u kucu"-viknula je uzurbano. brzo su se spakirali i kroz sat vremena bili su u kuci. ana-marija je samo bacila torbu u hodniku i otisla pod tus. stojala je i gledala u prazno dok je topla voda spricala po njoj. dan joj nije bas najbolje prolazio, bila je u bedu, al nadala se da ce karaoke joj pomoci. veronika je lezala na krevetu i osluskivala zvukove vani. al nazalost zvukova bas i nije bilo. na ovoj zegi sve je utihnulo. "tisina, mrtva tisina"-rekla je filipu dok je izalazio iz tusa. "o mrtav je svijet ljubavi moja!-rekao je u sali. al veronika se nije smijala. nije joj bilo do smijeha. razisljala je zasto su ona i ana-marija i dalje u svadji. nazalost nije nasla razlog. to je bio gadan peh. polako je padalo vece i vec je bilo devet sati. karaoke pocinje u deset. ana-marija je znala da je zadnji trenutak za pokret. stala je na vrh stubista i viknula: "hej, jel se kome ide na karaoke?" njezina kratka jeka prekinuta je s nekoliko sretnih vrisaka i nekoliko negodovanih uzvika. "pa ko hoce ic nek bude za petnaest minuta u prednjem dijelu drugog dvorista pa idemo a ostali radite sta hocete". ana-marija je obukla kratku plavu haljinicu i nove stikle koje je po prvi put nosila. uzela je plavu, malu torbicu i kljuceve od auta i krenula prema dvoristu. nora je bila naslonje na ogradu u njezinoj izazovnoj crnoj haljini, valentina (u crvenoj haljini i bijelim cipelama i bijelom torbicom) je nesto pricala s veronikom, koja je bila u zutoj majici i kratkim teksas hlacicama s opeglanom kosom. svi ostali su odlucili gledat film i jest kokice kod kuce. samo njih cetiri je islo. sjele su u rozi volvo i polako krenule. "joj, jedva cekam, jos neznam sta cu pjevat"-rekla je veronika. ana-marija je samo okrenula ocima i prokaslja "tipicno". veroniki je to vec islo na zivce al nije se htjela svadjat. "pa neznam stvarno, valjda nam nece oni odredjivat pjesmu"-odgovorila je valentina. "stigli smo"-uskliknula je nora.

utorak, 13.05.2008.

Osmo poglavlje-crveni badic na bijele tocke

Stojeci na terasi trgovackog centra ana-marija je gledala u nebo. nebo koje se presijavalo. presijavalo u raznim bojama. bojama srece. sreca je vladala na njenom licu. njeno lice je bilo nasmjeseno. smijesak jednog decka u prolazu oznacio je kraj krize za jukijem i pocetak novog doba. doba trazenja i lovljena savrsenog decka. decka koji voli tebe a ne tvoje tijelo. i dok su marina, valentina i vedrana kupovale ana-marija je samo stojala mirno i gledala nebo bez ijedne misli u glavi. dok je ona tako nepomicno stojala reklamni letak joj je udario u lice. cim je vidjela sta na njemu pise ana-marija je iznenadjeno uskliknula. bio je to letak za karaoke vecerasnje natjecanje, bilo je presavrseno, savrseni izlazak..... spremila je letak u torbu s nadanjem da ce se svi slozit da tamo veceras idu. pogledala je zamisljeno na sat, bilo je 4 sata i morala je krenit do auta. kad je stigla vedrana, tina i marina su je vec cekale. pune vrecice odavale su ana-mariji da su se cure istrosile. cijeli je put do kuce prosao bez ijedne rijeci. kad su stigli kuci ana-marija je rekla svima da se spreme za plazu jel idu na jedan odvojeni otok na kojem ona ima svoju vlastitu privatnu plazu. njih 15 su se nekako ugurali u 3 auta. prvi je stigo crni mercedes iz kojed je izasla nora, nera, marina, vedrana i ana-marija. vedrana je nosila crveni badic na bijele tocke i sandale na isti uzorak, nora je imala zenskih problema pa je nosila siroku, dugacku dinamo majicu, marina je na sebi imala zuti jednodjelni badic, nera zeleno-zuti badic s boksama a ana-marija bijeli tanga bikini s zlatnim zvijezdicama. u drugom autu-crvenom cabrioletu su dosli boris, matej, drazen, kiki i mihael, a u trecem-bijelom porsheu lucija, danijela, tina, veronika i filip. plaza u uvali je bila prekrasna. vedrana, ana-marija i valentina su se suncale, nora, boris, veronika i filip su otisli u sumu (ko zna sta tamo rade), lucija i mihael si jeli, a marina, danijela, nera, matej, kiki i drazen su se kupali. poslijepodne je polako proticalo.vedranin mobitel se iznenada oglasio s pjesmom sweet child of mine. pogledala ja zaslon mobitela i uzbudjeno se javila na mob. pricala je barem pola sata i nakraju je objasnila ana-mariji i tini da ju je zvao njezin decko s kojim se nije vidjela mjesec dana jer on preko ljeta radi u dubrovniku.



plaza u uvali



vedranin decko dario

četvrtak, 03.04.2008.

Sedmo poglavlje-Crno mece

Ana-Marija je prvo odvela decke do gostinjske kuce, pa je pokazala curama svakoj svoju sobu. Sada se ona nalazila opet sama u svojoj sobi. Dok je zamisljeno gledala kroz prozor misao joj je prosla kroz glavu. Kakva misao, misao mrznje i ljubomore. Mrzila je veroniku zbog toga sto joj je napravila. zaklela se da niikad vise nece je ni pogledat a sada, e sada je ta ''drazesna'' cura u sobi pokraj nje. Od vrucine vrtilo joj se u glavi al odlucila je biti savrsen domacin i ostati pribrana. Miris maslina dopirao joj je u sobu kroz otvoreni prozor. Ana-Marija je gledala kako vjetar lagano plese s bijelim zastorom njene sobe. Gledala je sljepo kroz prozor. Tijelom je lezala u sobi na cupavom, bijelom tepihu,al duhom je bila negdje daleko. Bila je vidno ljuta, al u mislima je bila na nekim dalekim, egzoticnim mjestima, u zagrljaju njenomg bivseg za kojim jos kronicno pati. Cula je lagano kucanje na vratima. Tina je radoznalo uletila cim je anamarija rekla naprijed. Bila je obucena u bijeli dvodjelni badic i drzala je u ruci barbie rucnik. Pitala me ocemo se ici kupati. ,,Idite vi ja cu uskoro doci.''-odgovorila je zamisljeno. Tina je laganim elegantnim korakom izasla iz sobe. Vec kroz 10 minuta cula se vriska i prskanje. Pogledala je kroz prozor. Svi su bili u bazenu samo su se veronika i filip ljubili na lezaljci. Ana-Marija je okrenula ocima i okrenula se naglo. Bilo joj je dosta svega. Nagnula je glavu na jastuk i plakala. Nezina davno nesudjena ljubav jos ju je progonila. Dok je kroz glavu letjela ona odvratna ljubavna pjesma ,,Divno je biti nekome nesto'' plakala je ko malo djete. Cula je korake al se nije obazirala. Tina je usla u sobu i odmah dotrcala do Ana-Marije. ,,Zasto places''-pitala ju je tiho. Ana-Mariji su rijeci odzvanjale kroz glavu ali nije odgovarala. tina ju je utjesno zagrlila. Nakon nekoliko trenutaka anamarija se trgnila i obrisala suze. ,,Samo slabici placu''-njezina izjava iznenadila je tinu. Zvono se oglasilo na vratima. Ana-marija je ustala i izasla iz sobe bez da je iko osim tine znao da je plakala. Tako je i uvijek bilo, ona nije pokazivala svoje ranjive strane nikom jer je to smatrala znakom slabosti i poraza. Velikom brzinom se nasla ispred vrata raskosne vile. na njeno iznenadjenje na vratima su bili Lucija i Mihael. Veliki lazni osmijeh zaigrao je na anamarijinom licu. nije da se nije obradovala njima vec joj nije bilo do srece. Ali dobar domacin je uvijek nasmjesen, govorila je njena majka. Lagano je odvela luciju i mihalela do njihovih soba. Nakon sto je rucak vrlo mirno proso marina, tina, vedrana i anamarija su odlucile otici autom do grada dok su se drugi zabavljali na imanju. Veliki crni mercedes bio je jedan od mnogih auta u garazi. anamarijin otac bio je veliki kolekcionar automobila. Dok su ulazili u auto tina je pjevala: ,,svako vece crno mece da po tebe dolazi.''
Svi su se nasmijali. Dok su se vozile do grada u autu su svirale stare pjesme kao sto je ,,sve bi seke ljubile mornare'' koju je anamarija smatrala prikladnom s obzirom da su na moru. Polako su stizali u grad. stali su pred trgovacki centar Tower.

subota, 22.03.2008.

Sesto poglavlje-Veronika je stigla

Ana-Marija je nabacila veliki lukavi osmijeh dok su cure gledale kako gosti jedan po jedan ulaze u sobu puni prtljage. ,,Znaci ti ovo odrzavas kao hotel''-dobacila je Nera. Prvi je u sobu uletio Kristijan na svom ogromnom skejtu, zatim je elegantnim i sexipilnim korakom matej lagano usetao a neposredno nakon njega drezen je zbunjeno i vrlo sporim koracima usao u prostoriju. ,,Au sto su nam decki, ocekivala sam bolje''- ia na tu Norinu primjedbu Boris je uletio paravo u sobu i pravo nori u zagrljaj. Nakon njih usle su Danijela i Valentina uz siroki osmijeh na njihovom licu. Nakon sto su se svi pozdravili, Ana-Marija je rekla :,,Ali jos nam neko fali!'' Svi su je zbunjeno pogledali dok je u sobu ulazio Filip drzeci za ruku njegovu curu. Ana-marija je ostala bez daha. ,,Znam da si samo mene pozvala, al ja neidem nigdje bez svoje veronike.''-rekao je Filip. Ana-Marija je ostro pogledala Veroniku,ali je odlucila ostati suzdrzana. ,,Cure ce spavati u ovoj kuci, a decki ce u gostinjskoj kuci.''-rekla je smireno. Svi su krenili u svoje sobe raspakirat se.

Boris


Filip


Valentina

četvrtak, 20.03.2008.

Peto poglavlje-stare slike i uzurbane stope

Jutarnji povjetarac igrao joj se s kosom......Smisljala je plan za ovaj odmor iz snova. Danas joj dolazi hrpe ljudi koji ce biti tu s njima, ali u gostinjskoj kuci. Dok je ona lezala i razmisljala Nera, Nora,Marina i Vedrana su plivale u otvorenom bazenu. Ana-Marija se natjerala da ustane, ali idalje je setala u polu snu. Osvrnula se oko sebe i zatvorivsi prozor ugasila dotok vjetra u njenu odvec hladnu sobu. Dok je bretela njene crne spavacice svaku minutu spadala nju su brinile druge stvari, vaznije stvari. Bacila je pogled na okvire prepune slika na polici kraj ormara. na jednoj starijoj slici bile su dvije male curice, obje plave, obje nasmijane od uha do uha. Slucajno je naglo zamahnila rukom i srusila okvir, razbio se. Slika je ispala i Ana-Marija je ugledala poruku. Na poledjini slike urednim rukopisom je pisalo: Za Ana-Mariju od njezine prijateljice na dugo sjecanje i vjecno prijateljstvo od srca Veronika. Ana-Marija se tupo nasmijala i poderala sliku uz kratku misao : Kako da ne! Podne se blizilo i sve su cure se suncale u vrtu. ,,I, oces nam konacno reci ko danas dolazi?''-progovorila je Marina dok je nanosila gusti sloj zute kreme za suncanje. Ana-Marija je ostro pogledala i nabacila vragolasti smijesak: ,,Ne, saznacete i same!'' I to je bilo sve sto su prozborile, suncale su se u mrtvoj tisini dok je vjetar nosio miris palmi i okorjele zedji. Nakon rucka cure su umorno (ko da su cijeli dan kopali a ne odmarali se) lezale na kaucu pred plazma tv-om. Zvono je oglasilo. Nera je ispustila ushiceni,ali glasni vrisak. ,,I to je to, trenutak koji ste cekali, stizu gosi!!!'' rekla je Ana-marija. Cule su se uzurbane stope, kad su stranci usli u sobu cure su ostale inenadjene.

subota, 23.02.2008.

Cetvrto poglavlje-Prvi pogled na kucu

Došao je dan putovanja i u čak četiri ujutro svih pet cura su spremne za pokret.Vozio ih je Ana-Marijain brat Petar. Putovanje je bilo dosadno, jel su svi vecinu puta spavali, zapravo svi osim Petra, naravno. Već je oko dvanaest sati i konačno su stigli pred kuću. Niska crna ograda ,skrivena živicom obrubljivala je imanje a iza ogromne kuće nalazio se bazen,otvoreni i zatvoreni, gostinjska kuća, nekoliko terena za sport i prekrasno uređen vrt.Nakon što je pomogao curama da izvade prtljagu, Petar se pozdravio i krenio natrag u Osijek. Svaka cura dobila je svoju sobu. ,,Zasad smo same a predvece ce doci batler i sluskinja, a sutra, e pa to je iznenadjenje, sutra doleze jos ljudi koji ce biti u gostinjskoj kuci"-rekla je Ana-Marija. ,,Kuca je preljepa, znam da cemo se super zabavit"-uz smijesak izjavila je Marina.

ponedjeljak, 14.01.2008.

Trece poglavlje-Prtljaga i cokolada

Kupovina dva dana prije odlaska na ljetovanje za cure je pravi užitak. Ulazeći u Beneton svih pet cura se guraju kroz vrata ,ali sve jednako brzo stižu do polica prepunih ljetnom odjećom.Nakon pet sati neumornog kupovanja i biranja savršene odjeće cure su otišle kod Ana-Marije da se spakiraju i stave kofere u njezin kombi kojim će ići na Pag.Nora je kao na svakom putovanju imala tri krivo sparena kofera u koje su joj jedva stale sve njezine cipele, patike, papuče...A Vedrana je naravno ponijela dva ogromna,šminkerska kofera ispunjena pažljivo odabranom markiranom odjećom, plus još torbu punu šminke, krema, parfema i raznog nakita.Nera je ponijela jedan ogromni kofer na točkiće ,a Marina jedan kofer i jednu poveću torbu.Ana-Marija je nosila četiri kofera i dvije torbe jer je odlučila većinu odjeće, šminke i nakita ostaviti u kući na moru jer će opet brzo doći natrag u nju. Nakon sto su stavile prtljagu u kombi odlucile su si dati oduska i otici na toplu cokoladu. Dok su cekale toplu cokoladu u dvorcu Macka Mama svih pet cura je bilo zamisljeno, vec su petnaest minuta sjedile bez rijeci. Napokon Nora je progovorila:„I dakle za manje od dva dana biti cemo na otoku neprestajucih uzitaka, zabave i ludovanja." „Pa nije sve tako savrseno tamo" ,protivila se Ana-Marija ,,nekad pada kisa ili bude bura pa po cijeli dan samo sjedis u kuci i cekas sunce." ,,Joj, nadam se da se to nece dogodit nama" , procvilila je Marina. ,,Ma to nije vazno dokle god imamo dobro drustvo" ,rekla je Ana-Marija. ,,E sad kad smo kod drustva" ,prozborila je Vedrana uzbudjeno, ,,Ko ce jos biti tamo s nama? Mislim kolko sam ja cula vodis jos neko drustvo sa nama, iako si rekla da je to tajna Veronika i valentina su mi vec rekle da idu!" ,,Aha, znaci rekle su, nema veze, eto idu one i jos neki..... Al to cete tek vidjeti" , uz smijeh je odgovorila Ana-Marija.

petak, 04.01.2008.

Drugo poglavlje-ko ide, a ko ne....

Zazvoni telefon u Marininoj sobi,a dučački prsti s manikiranim noktima povukoše telefonsku žicu k sebi.
„Halo?Koje to?“,upita Marina.„Hey,Nora je.“,začuje se glas s telefona.„nemam vremena pa cu bit brza. Ana-Marija mi je rekla da ti javim da njezina kuća ima sedam spavaćih soba, plus gostinjska kuća i zato ce osim nas pet ici jos neki ljudi, a neki ce samo doci na tulum!“„Pa to je super,ali sad moram ići,idem na šišanje ,ajd bok.“,reče Marina.Kao što je Nora rekla Ana-Marija je odlučila povesti jos nekog, ali koga to nije nikom odala, odlucila je da ovo putovanje pocne s malo misterije. Tek kada cure stignu u kucu na otoku vidjet ce ko ih jos ceka tamo........ I sad je ostalo samo 5 dana puta i svi su nestrpljivi......

prvo poglavlje-sve je pocelo

I dok je sunce slabašno proviravalo iznad oblaka, ona je i dalje spavala.Udarac ruke o raspjevanu , crno-bijelu budilicu označio je njeno buđenje. Polu otvorenim očima pregledavala je svoju sobu, jer za tjedan dana ide na more i spavat će u sasvim drugoj sobi. Naime, ona i njezine četiri prijateljice idu na otok Pag. Idu čim škola završi, a ovo im je oproštajni put jer su one cetvrti razred i najvjerojatinje se vise nece vidjeti.To ju je brinilo...... Ali i druge su je stvari brinue, kao na prijmjer kako ce se snaci na fakultetu, hoce se uopce upisat gdje zeli, dali ce poznavat nekoga na tom fakuletu....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.